Srodna duša

Neznani gospod Marko s Hrvaške mi več let pošilja pesmi, ki jih prilagam, ini bi jih nekje rada objavila. Pravi, da je poročen in dela v državni službi. Kako pa sva povezana v duši?

OČE, KI LJUBI, odgovarja, da je vaša sorodna duša, bil je vaš oče, vi njegova hči (v enem preteklih življenj). Ta zveza bi vam ustrezala, celo bolj kot z dušnim partnerjem (ste mlada duša, duša življenja). Vajine ljubezenske pesmi so sedaj objavljene na tej posebni spletni strani. 

Keman in Marko

Več o ljubezni in duši na:

www.heragea.com

SADRŽAJ

1. BEZ SUZA

2. JESI LI ŽIVA TI DIVNA ŽENO?

3. JESI LI POSLANA OD BOGA KAO DAR IL' POKORA?

4. KAŽU DA SMO SVI DJECA BOŽJA

5. OVO JE NEFORMALNA PJESMA MUŠKARCA KOJI KORISTI MOZAK

6. PRIČAJ MI O BUDUĆNOSTI!

7. NIKADA TE NISAM UGLEDAO SAMO OČIMA ČUO GLAS, OSJETIO MIRIS

8. NEMAŠ TOLIKO SREĆE, DA TE UZ MENE NEVOLJA STIŽE

9. SVE TO PROIZLAZI IZ LJUDSKOG UMA

10. PREKRASNO! ŽIVA SI!

11. TIHA JE NOĆ SADA, NA ZADNJEM SJEDIŠTU MOJEG AUTA

12. PUNO TI HVALA!

13. VELIKE STVARI SE DEŠAVAJU U SVAČIJEM ŽIVOTU

14. ŽENA IZ SNOVA

15. VODIMO LJUBAV ŽELIM TI REĆI

16. ONO ŠTO JE ČOVJEKU DUGO BOGU NIJE

17. SLUŠAJ ME OVAKO TI ŽENO DALEKA I BLISKA

18. U SAN SI DOŠLA TIHO KAO MAGLA

19. MISLIMA PUTUJEM S TOBOM

20. ZRAK JE BLAG I ČIST

21. JEDNOSMJERNA LJUBAV NE MOŽE NAČINITI BROD

22. ISTINU BIH PISAO TAKO DA PODLOGA BUDE SNIJEG A SIMBOLI TIŠINA

23. PROSLAVU ĆEMO OKONČATI ZAKAPANJEM VREMENSKE KAPSULE

24. UVIJEK U DANU NAĐI VREMENA ZA SEBE!

25. MOJ UM NE MOŽE ZAMISLITI UŽASNE STVARI

26. MOJA DUŠA TREBA HRANU

27. EVO IDEM PREMA TEBI

28. PA OBZIROM DA RADIMO SVE PRAKTIČNO

29. OPROSTI, ALI JA TO MOGU!

30. TRAŽIO SAM TE POLA VIJEKA SKORO

31. TI SI ČUDOVIŠTE

32. NJEN MOZAK

33. SJENO MOJA

34. U NEKOM DRUGOM ŽIVOTU...

35. AKO ŽENA SE ŽELI PREDATI MUŠKARCU...

36. ČAROLIJA SI TI ŽENO

1. BEZ SUZA

Za godinu ili dvije...

Za dan ili dva...

Za života il' nikad...

Neću znati tko i kad...

Neću znati ime...

Ili nešto više...

Neću znati ništa...

Kao sada, kao i prije!

Kao za godinu ili dvije.

Dali noću, danju, početkom ljeta, ili krajem zime?

Neću znati, moje ime značilo ti je išta...

Osim čisto

Ništa...

Il' si ti bila Žena, a ja muškarac vrijedan sjećanja?

2. JESI LI ŽIVA TI DIVNA ŽENO?

Tu sam i danas da se divim tvojoj ljepoti.

Jutrom danju il' k večeri, nad tvojim bićem možda čudna svjetlost bdije.

Nemoj da strah tijelo ti uznemiri!

Umiri se, ženo draga!

Od čudne svjetlosti nek' ti srce ne zebe.

To je svjetlost.

Koja sja s tvojim osmjehom na licu.

Nemoj draga ženo, budit od sanjane snove, i nek' miruje ono čega se ne bojiš.

Odveć rano život te brigama guši.

Čemer nek' ne stanuje u snovima tvojim.

Ne kudi me, za ljubav i pažnju te ne molim.

Pusti!

Nema život vremena na vraćanje jučerašnjem danu.

Tako si lijepa i kad te ne gledam očima svojim.

Utjeha si moja

Svjetlo što sija istim žarom.

Pišu ti mnogu i lijepe i ružne riječi.

Često ako si utučena uzmi daha.

Zbog mene ne moraš biti zabrinuta, prepoznaj me kao kamičak na cesti.

Ljutiti se neću!

S proljećem ja ću tebe sresti.

U krošnjama grana u proljetnu cvijetu.

Oh te grane pune cvjetova.

Tvoje nježno lice u njima me veseli.

I kako onda da se proljeću ne veselim?

3. JESI LI POSLANA OD BOGA KAO DAR IL' POKORA?

Snježna noć je čista tiha i mirna.

Na pragu s pogledom u nebo ispružio sam ruke dlanova prema van.

Razmaknuh ruke zavirih u prošlost.

Ne nađoh te!

Ne poznam tehniku da zavirim u budućnost.

Ne pitaj me što želim od tebe.

Ako mi okreneš leđa mnogo će mi biti teško.

Plašim te se, priznam!

Zato priznam, ja od tebe hoću ništa.

Ili da te gledam i zaustavim vrijeme na nekih 10 godina.

Moja želja govori da nisam muškarac,

OK, sjena sam od muškarca.

Jesi li poslana od Boga kao dar il' pokora?

Samo bih da te gledam, a znaš i ti, mi je to ne dovoljno.

Godine podarih ženama a tko si ti?

Ratnica?

Jer poraz mi je neminovan.

Ne, ne ide mi sa posebnom ženom.

Ne idi!

Ostani, pusti me da te gledam, slovom bih ti rekao.

Snijeg s neba stiže, gledam kako tiho ostavlja trag.

A moja slova?

Oh ženo, s nebesa si sišla, u um stresla svoje čari.

Čudno vrijeme nosi čudne gospodare.

Jesi li poslana od Boga kao dar il' pokora?

Ne pitaj me što želim od tebe.

Da te gledam i zaustavim vrijeme na nekih 10 godina.

4. KAŽU DA SMO SVI DJECA BOŽJA

I svi mi dolazimo iz mora... ali nismo svi spremni biti dio mora,

Oni od nas koji jesu,

Su i djeca plime...

Misao s kojom pokušavam nešto objasniti je da si posebna, i lijepa kao more.

Dok te gledam, ti si val snažan koji nosi.

Zato raširim pluća.

Duboko udahnem uhvatim miran ritam.

Kroz mene

Vozi i klizi.

Baš Ti kao val i kao plima.

Dok te gledam kalkulacije nema.

Prepustiti se naravno, tvojoj sposobnosti i čarobnosti za navigaciju.

S tobom osjetim strast i život, bijeg od svega.

OK, ovo što tebi govorim nisam nikome rekao, zato moraš obećati da ćeš čuvati tajnu.

Kunem se, nešto što nikad prije nisam priznao.

Da ima žena kojoj želim pisati esej... a ti si baš ta žena i djevojka.

Mogu to činiti kao zvijezdi na nebu.

Odmah iznad, tu negdje iznad naših glava...

Al' ne!

Jer Ti si Struja koja me nosi.

A moj esej za tebe samo hrpa riječi na papiru.

Ovo što činim nije junaštvo, samo uživanje jer ne krijem.

S tobom pomičem granice.

Samo pokušavam pronaći smisao za sve.

A ja ne vjerujem u čuda.

Koliko ti je godina a koliko meni?

Nema veze, nemam pravo na tebe.

Ali znam za četiri stupa ljudskog temelja... su fizički, mentalni, emocionalni i duhovni.

Eto, dok voziš i kliziš mojim umom i bićem – iako priznajem da nisam baš neki plivač – ne plivam nego me nosi tvoj val posebnosti.

I osjetim, nisi val koji će me tresnuti o stijenu.

Ne krijem, dosta toga sam prošao u životu.

Al' te molim, ne budi oštra prema meni.

S tobom sam na sigurnom, nisam uplašen

Strah i panika su dvije odvojene emocije...

Strah je zdrav, panika je smrtonosna.

Ti si moj val, zato te molim...

Budi moj val...

5. OVO JE NEFORMALNA PJESMA MUŠKARCA KOJI KORISTI MOZAK

I čovjeka koji trudi se biti topao i nježan.

I sebičnjaka koji prepozna ljepotu žene.

Trudit ću se biti kratak.

Al' ujedno surov dotaći se tvojeg uma.

Naprosto pametna si žena, osjetim…..

Često se osjećam dok ti pišem, kao da sam na saslušanju...

Da, Vaša Visosti?

Kad bih bio na saslušanju tako bi se obratio ljudskom rodu.

Ne znam bi li položio prisegu...

Svečano se zaklinjete da će svjedočenje koje dajem biti istina.

Najvažniji dio mog života bio je i ostaje moj um!

A najvrjednije sredstvo za to

Još uvijek snaga uma i moja mašta.

I dovraga je loše što mi um nije, paraliziran kao u većine ljudskog roda.

Bahatim se, priznam moj um je najskupocjenije vlasništvo,

Al' ponekad osjećam postaje moj neprijatelj, i stavlja me na muke.

Muči me mislima što bi mogao biti... što bih mogao postići, i osjećam... da mi se um... vrlo lagano slama.

Uzmem recimo, smisao muškog postojanja

Ženaaaaaaaaaaaaa…….

Volim i umrijeti ću voljeti žene!

I to baš onakve kakve jesu, način njihova razmišljanja, kako mirišu i... često strepim pri pomisli da ulazim u sobu željenoj ženi, jer godi mi kako se zbog njih osjećam.

Potpuno sam ispunjen osjećajem bez savjesti, zato osjećam i to uz njih sam osuđen na doživotne muke,

A te iste žene ne vide moju bol.

Sama istina i ništa doli istine, uz Božju pomoć?

Ja nemam slomljenu zdjelicu, niti slomljena rebra, i pluća su mi uredu, vratni kralježak, je OK.

Baš funkcioniram kao stroj… hej i bubrezi su OK.

To, da i to je OK, a ti ženo radiš mi zlo.

Uz duševnu traumu, čak je moguć gubitak stvarnosti.

Donošenje dobrih i logičkih odluka, od savršeno zdravog, opravdanog osjećaja depresije, ti si ženo kao rezultat postojećeg stanja.

Po mom uvjerenju, reagiram savršeno,

Razumnim vladanjem u jako teškoj situaciji.

Otkrio sam odavno da imam oštar um, potpuno sposoban shvatiti svoju poziciju, al' ne krijem bivam čudan osjećaj da u svemu ovome uživaš.

Kako si tu negdje u svemiru, počinjem se opet osjećati kao muškarac.

Stišće me tvoj snažni karakter

Čak ne mogu reći ono što želim.

Jer iznimna si žena.

A ja brbljavac.

U stvari samo želim tebi reći, je li ti tko rekao da si skroz prekrasna?

Imaš divne grudi, koža ti je sjajna i glatka, ližeš li prstiće utopljene u hranu, je li ti smijeh vedar?

Zar nije to kosa vile?

Oh, pa ti si prekrasna žena!

A tvoj zagrljaj je lijek… zna li to itko?

6. PRIČAJ MI O BUDUĆNOSTI!

Bojim se da je nešto što me više ne zanima.

Možda i poradi mnogo godina na leđima.

A svijet ionako je poprilično monoton i predvidljiv.

Možda sutra svi odjenu leteća odijela.

Ali ih neće odvesti u sreću.

Jer na planetu je uvijek neki rat

Ekonomski racionalan neki kažu

I human, hm, da i humani rat postoji.

Zato sam tu da ti kažem: jako mi je žao.

Za čime žalim?

Bude li rata, pa neka sam i na humanoj strani.

Mnoge stvari se dešavaju u ratu.

I ljubavi svakako, tko zna?

Ljudi smo i uvijek postoji netko drugi.

Netko koga zanima rat, a nekog ljubav.

Još uvijek je tako, povijest ne laže.

A tu je i taj netko koga nismo upoznali.

Što mi to znamo o tome koga nismo upoznali?

Mi ne znamo bila to samo simpatija...

Možda bi jedan dio mene, želio te zagrliti.

Baš kao što to nikad nitko ti učinio nije.

Promijeni se čovjek u tren, u ratu al' i ljubavi.

Naravno, stvari se mijenjaju.

Molim te, nemoj me tražiti, kažeš ti.

Ne bi uspjelo, često svi kažemo.

Odrasli smo, obazrivi smo, oprezni i racionalni.

I ja sam odrastao zahvaljujući tebi.

Bilo mi je potrebno svo ovo vrijeme da ti to kažem.

Volim te i voljet ću te dok god budem živio.

Često se pitam što bi se dogodilo.

Kad bih te zagrlio; kušao tvoj vrat, tvoje bradavice, stražnjicu i vrele usne.

OK, znam ponos i moral nam ne bi dozvolio.

Neki kažu da je voljeti živjeti s bolom.

Povrijeđeni dječak il' djevojčica,

A od drugoga uvijek očekujemo da je izravan, ležeran, zna nas nasmijati, i da je privržen, ljubavi i nježnosti pred nas bacati mora po cesti.

Ljut čovjek, briljantan um, sve postanemo lako.

Al' svi smo željni nježnosti.

Kad odrastemo prestanemo iskreno voljeti

Ne smijemo, jer smo odrasli ljudi.

Mada ti znaš: živjeti ćeš vječno u mom srcu...

7. NIKADA TE NISAM UGLEDAO SAMO OČIMA ČUO GLAS, OSJETIO MIRIS

Al' ipak čovjek život uči kroz lekcije, a lekcije su nekad pad za padom.

I nije važno kad i koliko padamo, važno je znamo li se dići bez posljedica.

Ne padam ja, uživam znajući tu si...

Znam, lako pametna žena osvoji srce muškarca, samo ga pusti da misli kako je duhovit i inteligentan.

A on ....

Njemu nije teško lebdjeti oko nje, kao pčelica oko proljetnog cvijeća.

U proljeće kad su dani živi, vedri i blagi, kad su pljuskovi slatki.

Pametna žena osvoji srce muškarca samo ga pusti da misli kako je duhovit i inteligentan.

On pčela a Ona cvijet, koji uskoro uvene.

Il' ne, možda ona smogne snage i održi ga na životu.

8. NEMAŠ TOLIKO SREĆE, DA TE UZ MENE NEVOLJA STIŽE

Jer nevolja je nekad put ka promjeni.

A ja ne nudim promjenu, nego lijepu riječ.

U mojem srcu za tebe klija sjemenka…

Darežljivosti i kreposti

Al' priznam, u srcu mi klija samo zdrava sjemenka.

S tobom moja duša je ispunjena.

Stijena je čvrsta, list lagan i krhak,

Nepronađena vrata, do hladnih srca,

Ponekad je moj ovozemaljski zadatak.

Tu nema pobjednika, niti protivnika.

A pobjeđuje darežljivost, moja duša je kreposna tišina

Poslušaj je uhom, okom, umom, srcem.

Čuti ćeš istinu.

Moram priznati i to da sam uvijek, želio biti tih, misteriozni tip.

Jer nekad me stiže sjeta….

Za mnogim dragim zaboravljenim licima.

Kojima ne zavirih u srca, a puna su kreposti i poniznosti.

Toliko toga o čovjeku možemo reći da ga ne sretnemo.

Kroz slovo i to nazvasmo umjetničkim dijelom!

I ne znam jel' onaj drugi i dalje mi stranac i usamljenik.

I dok nijemo prisjećam se te tople duše.

Pitajući se gdje je izgubljena staza u nebesa,

Takne me ono mračno stvarano životno čudo, ''hej'' upoznah je ili je slučajno.

Stijena, list, nepronađena vrata.

Gdje su?

Kada su?

Nestala sa izgubljenim vjetrom

Odjednom sve je iza nas, pa i život….

Eh da, baš ta duša, nije me ni primijetila.

Nekako je crno uvijek povezano sa propašću i lošim.

Straha nema od sunčeve topline.

Nego strah stiže od ciče ledene gnjevne zime.

A ja govorim o zimi u ljudskom srcu.

Pa što radim tad?

Radim ono što moramo da bi dobio ono što želim.

Jer to je moj zemaljski put, koji još nije izvršen.

Eto, zato moj um ne može prikliještiti tvrdi kamen

Niti ga može zamesti list

Moje metode su jednostavne, ali ne i zle.

Držim te robom moje misli, al' fizički i umno sposobnom da donosiš zdrave odluke.

Život je put ka smrti koja pretvara čovjeka u kamen.

Govorim kao dijete.

Samo tako možemo razumjeti prolaznost života.

Često mislim kao darežljivo dijete, ali davno postao sam čovjek

Koji nije zaboravio što je darežljivost.

Jer dajem ti svoju misao, um i srce.

Trebaš li više?

9. SVE TO PROIZLAZI IZ LJUDSKOG UMA 

Da nam je život podaren iz dužnosti, obveze, reda, rada, discipline.

Samo smo tu da budemo sretni.

Biti dobar čovjek, možemo samo onda kada smo sretni, kada u sebi ima sklada, dakle kada volimo i voljeni smo.

Jedino vrijedno učenje svih duhovnih i mudrih ljudi.

Te riječi govori i sin Božji.

Zato i moramo pojedinačno, očistit dušu, bedastoćama, ispuniti je melemom, medom, mlijekom, svijetlim bojama, čistoćom.

A to postižemo tako, ako znamo voljeti.

A tad je sve uredu.

I nije bitno, jeli jutros kolač velik, kava hladna, fotelja tijesna.

Jer duša mi je čista a unutra si ti.

10. PREKRASNO! ŽIVA SI!

Ti si moja... svemirska pojava...

Nemam riječi!

Jer to je poezija!

Imati tebe pokraj sebe...

Žao mi je što ne mogu biti uz tebe, milo moje.

Ti nisi stvarna.

Tvoje oči mi uvijek nešto novo govore.

Dok te gledam.

A odgovoriti ti želim

Sve je ovdje nestvarno.

Gledam te kao da sam u nesvijesti.

A ti čitaš moje misli.

Misli čiste bistre kao isprano nebo, moje misli prolaze kroz sustav čekanja.

Čekanje nastalo je davno, prije našeg dolaska na život.

I ima svoju vrijednost.

Tebe čekat nije teško.

Al' nestrpljiv sam, da, to priznam.

Uz tebe sam spreman za najljepše snove...

Al' čekati poziv dođi, je teško.

Činim te živom tako što te sanjam, u misli dovodim, što se i sad upravo događa.

To je tako, već milijardama godina.

Čekati, biti strpljiv.

Strpljenja i strpljena nikad dosta.

Al' što ću kad te se poželim.

I evo, čekam…

11. TIHA JE NOĆ SADA, NA ZADNJEM SJEDIŠTU MOJEG AUTA

Vruće nam je.

Od vina?

Možda.

Ili od tvoje blizine, i vrela tijela?

Nešto u meni se kreće, klizi, traži, tjera me da mislim.

O svemu, u tami noći, ja tebe mirišem kao zvijer ponuđeni plijen.

Zatvorila si oči.

Tu sam pored tebe.

Grliš me snažno, snažno – zavlačim ti prste u kosu, u haljini mekoj širiš nožice i privlače svoje bokove k meni.

Lizni mi ti uvo, ugrizem te nježno za vrat.

Dižeš nožice i ključaš o moje kukove

Pritišćem svoje prepone u tvoju školjku,

A prstima stišće guzu.

Pusti da te diram, šapućeš nježno.

Ne zatvaraj oči... gledaj me, ogledaj se u mom pogledu i prati trag mojih prstiju po tvojim grudima.

Osjetim vlažan trag tvojih usana.

Na lici vratu uhu grudima.

Šapućeš mi nježno moje ime….

Ne skidaj mi haljinu, samo je zadigni.

Znaš da ispod nemam ništa.

Daj da osjetim šake na mojim kukovima.

I dalje mi šapućeš nježno

Tvoje usne na mojim grudima.

Stisni me uza sebe, podigni malo da ubavijem noge oko tebe... ne obraćaj pažnju na tijesan auto. to nije važno.

Važni smo ti i ja... noćas.

Osjećaš li moj vlažni dah na tvome vratu i ruke koje te grle...?

Osjećaš li stisak mojih nogu.

Ponesi me i šapni koliko me želiš...

I o onome što nas spaja.

Ludost jedna neopisiva koja je počela da traje....

Ovo nije igra ni san... ovo sam ja...

Dođi i razbij ovu prokletu noć.

Uzmi sad moju nožicu i prstiće usna dotiči

Sisaj mi palac i dlanom listove glatke draži.

Tihim i nježnim pokretima krećemo u let.

Odsjaj naših tijela, isijavaju toplinu… pred kojom zatvaramo oči isijava raširi mi nožice i jezikom kušaj moju nutrinu.

A onda kad prepoznaš trenutak sreće,

Svojim tijelom uđi u mene i tu pronađi dom.

Dok prodireš tamo gdje te očekuje strast trenutka, opipavaš me svojom muškošću i grliš razuzdani poj mog tijela……

Ali znam dobro da sam žena za kom pakleno žudiš……

12. PUNO TI HVALA!

Hvala, što si tu.

Ne znam svirat gitaru.

Ovu pjesmu ti jutros

Samo zato što si sjajnija žena.

Meni je Vrlo posebna pjesma.

Neće donijeti nove mudrosti.

A baš me briga, jedini moj san jest

Volio bih da mi se jednom pridružiš.

Ako sam ti drag molim te, dođi.

Ovo je zaista posebna pjesma.

Samo me ne gledaj kao muškarca obuzetog snovima i fantazijama.

Molim te, gledaj me kako tražim nekoga koga mogu vidjeti.

Uzmi me za ruku, pogledajmo gdje ćemo se probuditi sutra.

Najbolji plan je ponekad samo jedna noć

Neki kažu samo jedna tren.

Nemoj da me proklinjaše što tako lako

Odapinjem svoje strelice u tvoje srce.

To je samo moja ljubav

Ne ubija nego daje eliksir smislu života.

Bože, reci nam zašto je mladost potrošena na bedake.

Nemoj da se pitaš u stare dane.

Život je Sezona lova, a radost često u bijegu.

Tražimo smisao postojanja

I našu zajedničku izgubljenu zvijezdu.

Kojom pokušavam osvijetliti ljudsku tamu?

Tko smo mi?

Samo zrnce prašine u galaksiji.

Blago meni, jer uvijek na kraju pjesme

Pretvorim se u stvarnost.

Nemoj da te od mene išta rastuži.

Moji snovi su snažni bez poteškoća

Mogu da vidim lava kako ljubi antilopu.

Zato ne okreni stranicu, možda nađemo mi put jedno prema drugom.

Gdje plešemo sami!

Ovo je tako uzbudljivo!

Tebi biti drag, tebi se uvlačiti pod kožu.

Zato često zovem pojačanja.

Nježnost strast žudnju ljubav.

Svako živo ljudsko biće

Ima u srcu mjesta za još jednu novu dušu.

13. VELIKE STVARI SE DEŠAVAJU U SVAČIJEM ŽIVOTU

Dok razmišljamo o životu, pitamo se što nam nedostaje.

Gomila suza radosnica, rijetko nam poteku iz očiju.

Samo nek' nisu suze stida i srama.

Mene često ne zanima mišljenja ljudi oko mene.

Jer uvijek se nađem u pisanju, i čitanju.

I gunđam u sebi kad ću nešto dobro napisati.

Neka vrsta mentalne bolesti, stvarno.

Bio je težak to čovjek, reći će mnogi.

A ja sam samo u svojem čarobnom svijetu.

Ne vjerujem nikom tko ne čita poeziju.

Poezija nudi misao i osjećaj.

Ne može pisati netko tko previše misli na sebe.

Ti si Mala sirena.

Prelijepa žena, živiš u moru, pa, očaravajuće.

Očaravajuće?

Baš to što te vidim kao sirenu?

Volim jako, kad da se to desi.

Ti u meni izazoveš kaos.

To znači da sam ti tada blizu.

Moja je šifra, uvući tebe u moj svijet čarobnosti.

Otvorim vrata raja i čekam.

To mi padne na pamet često – raj, ti i ja.

Pada kiša, sija sunce, snijeg gruva.

Ovo je uvijek dobar test.

Žena mora da zna sa kakvim muškarcem ima posla.

A ja sam maslačak na dlanu

A žudim biti zvijer među tvojim bedrima.

Vlažnim.

Sa kakvom ženom ja imam posla, pitaš me.

Sa sirenom, rekoh ti.

Hvala, ne moraš reći.

Ja sam pisac, recimo šašavi.

Da li sam nešto objavio?

Često pišem o smrti, strasti, o opasnosti ljubavi.

A život je čamac.

Lijep čamac.

Život na čamcu je opasnost i ugoda?

Plovimo li uz obalu il otvorenim morem, il' smo nasukani na smrdljivi mulj?

Eto, i to je život – a suprotnost životu?

Smrt, au, kako resko zvuči, bježim od te riječi –

Smrt.

Kao da eksplodira nuklearna bomba.

Ja tako volim život, i ženu kao tebe.

A kulture ljudske imaju oznake za dvoje u vezi.

Prstenje, minđuše, tetovaže, certifikate.

Smišljene uredbe da nas spasu od ljubavi.

Teška situacija, uvijek jako zauzeti.

A ljubav je za mene s nekim provoditi seksi sate.

Ako ti priznam s tobom, nemoj se srdit.

Pretpostavljam da si staromodna.

Moram poštovati tvoju etiku.

Volim te gledat u oči, one mi sve govore.

Jesi li nervozna?

A složiti ćeš se sa mnom – ponekad život je stvarno lijep.

San moj je, čuti od tebe: nadaren si ljubavnik.

I kako moje tijelo prekrasno izražava ono što mi je u srcu.

Oh, pa kad ćeš mi pasti u naručje?

Ne sumnjaj u moju želju.

Do kraja života uvijek ću te jednako željeti i voljeti.

14. ŽENA IZ SNOVA

Ne znam je li plava, crna ili žuta.

Je li lijepa ili samo ljuta?

Možda je izazov, kao pustinja od pijeska.

Ili kanta hladna ledena.

Ne znam što je.

Ali znam jedno:

Žena to je!

A kakav bi muškarac bio

Ako ne znam njene čari naći.

Na vidjelo prosut ili izvući

Od usna srditih napraviti latice ruže u pogledu oštru

Samo sreću slikat.

Jer žena to je! dražesna će ona biti kao ruža u jeseni rane, kad se otima hladnoj zori, i maglovitu jutru. pa cvate li cvate jer žena to je! i kad joj pogled sretnem vrijeme će da mi stane, jer žena ona je!

15. VODIMO LJUBAV, ŽELIM TI REĆI

Ugasi svoju nagost i postani meka kao pamučna nit i odbaci uzvišenost, daruj nam ljubavnu slobodu.

Usnama ću sakupljati po tebi kristale neostvarenih želja.

Ženo, opusti se, ljubav s tobom želim vodit.

Ljubav, zar to nije nešto s čime se diče sve mudre glave?

U mojim usnama prepoznat ćeš trnce strasti.

Kako klize dojkama trbuhom bedrima i nasumičnim poljupcima

Izmišljaju uvijanje tvojeg tijela.

A koža ti meka podatna nježno predeš i puštaš me da te vodim u ritmu pohote.

Ženo, zagrli me.

Raširi bedra, daj mi svoj izvor ženstvenost, i guši me grudima dok mojim umom od strasti suze ne poteku.

Vrhunaca, kad osjetiš kad u tebi bdijem svojim bićem.

Ti tad nokte zabijaj mi u leđa grozničavim stenjanjem spasa.

Ženo, poljubi me i pusti me u sebe.

Samo ljubav s tobom želim vodit.

Tvojim dahom hranit svoju požudu i tebe činit ispunjenom ženom...

Ženo, ne lažem, iskren sam.

Ljubav želim s tobom vodit.

16. ONO ŠTO JE ČOVJEKU DUGO BOGU NIJE 

Ono što je nama daleko pticama nije.

Biti ptica snažnih krila, je moć.

Lete kamo žele, ne poznaju granice.

Ptice se ne svađaju.

Dok mi smo tu na zemlji, gurnuti u ratove, koje nismo započeli, norme i pravila koja zatekosmo rođenjem.

Iz dana u dan godine prolaze, planine nestaju, doline zarastu, rijeke se razliju, litice survaju se u provaliju.

A mi zato ispunjavamo pravila, i pravimo se sretnim.

Jesmo li rođenjem imali pravo na odabir, eto ja bih krila, i tebe ponio na plećima pa da letimo... pristaješ ako mi narastu krila...

17. SLUŠAJ ME OVAKO TI ŽENO DALEKA I BLISKA 

Slušaj dobro jer tiho urličem, ja sam tebi jedno ništa.

I ne žalim se.

Kamenčić u cipeli, prhut u kosi, končić il' mucica na koljenu, je tebi ništa.

Eto vidiš, ponekad u ovom očajnom životu pokušam nešto spasit.

Pa to nazovem ljubavlju.

Ne mogu se nazvati tvojom ljubavi, ako sam ti samo ništa, kao pregača, jastučić na trosjedu il' prosuto zrno šećera uz šalicu kave.

Možda krušna mrva, pokupljena kažiprstom prinesena usnama.

Pitanje je samo uveličavam li nekog ili nešto prečesto s mojom besmislenošću.

Biti ništa u tvojem životu je povlastica, koju rado prihvatim čekajući u redu kako doći do tebe.

Jer ja sam i noć koja te dočeka u postelji.

Ne tražeći ništa osim osmjeha na usnama dok snivaš i u san pustiš jedno ništa.

18. U SAN SI DOŠLA TIHO KAO MAGLA 

Držala me za ruku gledala u oči. pogled iskren strasti i topline.

U oku sjaj jezera bistra, znam, među nama strast se rađa.

Lagano te oko struka lovim i privlačim sebi, miris tvojeg tijela postaje sve slađi i slađi.

Oči nam se vežu kako i ne bi.

Kad strast je vrelo koje u nama tinja ruku oko struka stavljam.

Osjećam mekoću tvoje kože, odjednom vrele misli se množe i množe.

Dodirnuh ti usne sa prstima nježno, na uho šapućem:

"Golubice, ah, kako te želim."

Prolaze mi žmarci kroz cijelo tijelo, i ne prestajem s igrom nego idem dalje posve smjelo.

Desnom rukom pomičem meku kosu s vrata, eh, pa da dočeka me koža lijepa kao pecivo vrelo.

Lijepim svoje poljupce, snažno i čedno i šapćem ti tiho:

"Ženo, ja želim tvoje tijelo i dušu."

Ne dam ti da dišem, stiskam te cijelu.

Usnama urezujem svoje vrele uzdahe, dok ti je koža na vratu iza uha slatka i slana. prstom ti svlačim bretele s ramena i rukom lovim kao da pobjeći žele.

Dojke vrele i čvrste kao kamene stijene.

Oha, pa ti uživaš u mojim poljupcima i dodirima.

Izvijaš se i pomičeš breza pod stiskom vjera.

Pratim tvoje tijelo kud ono tamo i ja s usnama krenem.

Ljubeći te nježno i lagano, unosim te u sobu, jer znamo tamo ćeš da mi se predaš……..

19. MISLIMA PUTUJEM S TOBOM 

Dodirujem ti dojke, umom.

Osjetim miris i glatkoću.

Strasno ostavljajući poljupce.

Bjelina tvoje puti, moje usne streme i letim preko bradavica.

Te moje usne i jezik draže ti kožu, udišem sve na tebe.

Drhtiš vatreno, a ja

Pratim tvoje pokrete gipka tijela.

U vlažnim bedrima tražim izvor strasti, stišćem ti stomak, iz kojeg istjerujem dah.

Oh, božanstvena ženo, rado ti se podam.

Tvoja ženstvenost u mlazu vatre rastoči mi um.

Uzimaš moje misli bez kompromisa.

Širiš bedra tako vješto a ja tonem u tvoju ljepotu.

Pitam se: postelja u kojoj snivaš, svjesna je tvoje ljepote dok rasteže zanosne obline?

Eto priznam, često uskačeš u mene i uvijek odana predana i podatna.

Uvijek te snivam kao ženu punu požude.

I dok te ljubim volim puna si znojna, mekoće, dodirujem svaki pedalj tvog tijela.

Žene su za voljet, s tobom bježim iz okvira mirnoće, putujem u san spojen s tobom.

Uzimam te tako predivnu.

Trenutak kad posjedujem tvoju blaženstvenu Žensku ljepotu.

Voditi ljubav s tobom je smisao života.

20. ZRAK JE BLAG I ČIST 

Osvježava!

Život u meni obećava.

Uz nju! će berba biti rodna.

Govoriti da sam kralj i gospodar.

A samo sam spasio svoj život!

Ohrabruje!

I zato što nisam ojađen.

I što bez trunke tuge, uz ljubav; vinograd mi bolje rodi.

Svi oblaci vedrinu nose.

Crna vina jednako dobro opijaju.

Razvedravaju srce čovječje.

21. JEDNOSMJERNA LJUBAV NE MOŽE NAČINITI BROD ZA PREKOOCEANSKU PLOVIDBU

Za prekooceansku plovidbu?

Pametan, karizmatičan, otvoren, uz tebe uhvati me val vrućine!

Odstraniti te ne mogu.

U novom romantičnom sakou

Lutam ravnicom mašete.

Tražeći mali raj za tebe i mene

Omamljen ne vidim

U svijet mašte ti kročit nećeš.

A što sam bez tebe? moj klavir i akordi ne sviraju drugoj.

Sad ležim na počivaljci od paučine

Gledam u noć. iznova te čekam, mada te nikad ni imao nisam.

Košulja od svile me stišće

Vraški je tijesan, ti si pod njom.

Obožavatelj ti biti i nije prestiž

Mada znam sigurnost ti ne nudim.

A to je problem moj!

Ponekad se pitam jeli ovaj svijet za mene dovoljno dobar.

I može li život bolje mirisati?

Još i ovo……..

Pouzdati se nemoj u leptira

Vjetar njime upravlja.

22. ISTINU BIH PISAO TAKO DA PODLOGA BUDE SNIJEG A SIMBOLI TIŠINA

Svitci od snijega.

Netko bi rekao neće trajat dugo.

Ma daj!

Zašto pa snijeg? je idealna podloga a tišina idealna u bijeloj tinti. tekstove tako napisane ne može svatko čitati........

Kušati istinu je izazov.

Snijeg nudi hladnu čistoću.

Kristali su topli.

Istinom.

A istina, što je to?

Istina!

Ono što je neizrečeno.

Ono što poniženi i potlačeni krije od javnosti.

O istini mogli bi napisati knjižurine...

Evo, ti si moja istina...

23. PROSLAVU ĆEMO OKONČATI ZAKAPANJEM VREMENSKE KAPSULE 

Proslavu našeg upoznavanja.

Što je vremenska kapsula?

Ti ćeš mene strpati u nju i poslati u zaborav.

Al' znamo oboje: nije otkriven život na drugim planetima?

Ne još.

Poslati me možeš u smrt…

Hoću li postati samo ružan san?

Žao mi je ako sam preintenzivan.

Malo sam, zanesen tobom, zar ne?

Samo ružan san, vuka samotnjaka.

Jesi li znala da se vukovi rađaju gluhi?

Zaista!

Ako sam vuk, očito sam gluh na tvoju pasivnost.

Neku vrstu nadarenosti koju imam je slatkorječivost i umnost.

Ne bih želio da me doživiš kao vuka

Koji trči za suknjama, mada je on lovac.

Točno je da sudbinu ne može nitko proreći.

I nisam mogao ništa učiniti.

Protiv sebe kad krenuh prema tebi.

Ne mogu predviđati događaje, al' razum imam.

Zato te molim da mi pomogneš.

Budi uz mene, kao vučica uz mladunče nesigurno.

Ne vjerujem da netko može predvidjeti moju i tvoju budućnost.

Uostalom, nije ni važno.

Svi umiremo na kraju.

Negdje sam pročitao da ljudi osjete kad je voljena osoba u opasnosti.

Hoću reći da nitko ne može predosjetiti ono što dolazi.

I da je život samo niz nasumičnih događaja i grešaka.

Ti nisi moja greška, nadam se niti ja tvoja.

Tu sam zbog tebe, uživaj ako možeš ne plaši me se.

Jer ti si žena koja je ukrotila vuka.

Sam sam samo, plišana igračka.

24. UVIJEK U DANU NAĐI VREMENA ZA SEBE! 

Zaustavi vrijem, prekini sve na jedan minut.

Nitko ti to ne može uskratit.

Opusti tijelo i um

Pusti mir i tišinu u blizinu

Shvati da moraš vjerovat u ljude.

Prihvati da mali kriterij pravila

Je put za nesretnost.

Jer nismo svi pravljeni za tuđe želje!

Otvori širom srce i um, i bistri ga.

Sustav vrijednosti obogati Božjim pravilima što se opraštanje, strpljivost, ljubav i radost zovu.

Novim spoznajama, ljutnju odbaci, i shvati: ja sam tu

I zbog tebe!

25. MOJ UM NE MOŽE ZAMISLITI UŽASNE STVARI

Potpunu jednostavnost.

To volim.

Čudna je to stvar, taj život, koji konzumiramo.

Od čovjeka do čovjeka koliko god nisko potonuo...

Uvijek i dalje postoji dobro i loše...

Kojih više ne znam………

Od čovjeka do čovjeka krijemo opasne ozljede, i dovodimo život u opasnost...

Često u bijegu proživljavamo žestoke oluje.

Čim preživimo jednu ponadamo se napokon bliže cilju.

Nemajući vremena odabrati kojim idemo putem.

Kako bi mogao živjeti sa sobom tražim blagoslov.

Moj blagoslov je sreća drage osobe i slika dražesne žene.

Kretati se kroz život je iskustvo, a često nemam pravo na popravak, naše iskustvo postaje vjera u bolje sutra.

Čistimo se od loših djela, ponekad ne znajući kamo idemo.

Što smo stariji, više iza nas činjenja.

Ipak priznam, razbojnik sam koji stremi razbiti stijenu oko tvojeg srca.

Žudnja malog, jakog i pametnog dječaka u meni bdi.

Znam li pravila protokola kako ti reći: divna si? trebam li se nakloniti i biti srdačan?

Kad nikad nisam bio u milosti i nemilosti tvoje blizine

Morao bih li stajati prignut, sklopljenih ruku.

Možda bi sjedio ti sučelice, gledao te u oči? govoriti prije tebe, loviti osmjeh na rubu usnica?

U pogledu tražio bistri um oslobođen svih zbrka.

Znam da bi svjetlo postalo jasnije zvukovi bogatiji.

Uvjeren sam uz tebe, muškarac se osjeća kao u raju.

Eto, povijest se ponavlja, čak i u raju.

Sva bića strahuju pred opasnosti i smrću.

Kad čovjek koristi razum tad ne ubija, nego cijeni život.

Moje srce jest Krunska kočija, stisnuta ne vremenom.

Ti si u kočiji na sigurnom....

26. MOJA DUŠA TREBA HRANU 

Moje tijelo treba dodir

Moj um treba nježnost

Moje misli slobodu

Oslonac u životu moja nada

A vjeran sluga sjena u trku

Evo trčim za tobom

Mir nije ono što želim uz tebe

Uz tebe sam živa vatra a ne mirno drvo tvoj lik je obilje boja neotvorena knjiga koža ti je glatko obrađena glina da ti si žena a ja drvo osloni se tu sam i zbog tebe

27. EVO, IDEM PREMA TEBI 

A put mi je dug.

Svaki korak prema tebi jede cestu iza a nadograđuje ovi ispred.

Sad vidim cesta prema tebi nema kraja

Dok se krećem moram da položim ispit kako do tebe

A škole nema, molim te gdje da učim?

Dok ti danonoćno sudiš okrutno.

Zato poželim dok o tebi razmišljam.

Svijet bez imena, nek' se imena ne pomniju.

Tvoje ime jako boli.

Bez imena sve postaje jasnije i čistije!

U imenima se skriva kako ljubav tako i mržnja.

Al' priznam rado te posjednem pokraj sebe

Tad vrijeme sporo teče.

U jednom danu s tobom starim, kao s drugim u sedam.

S tobom noć bi bila vječna, a, a lovci na snove bez lovine.

Tebe pokraj sebe je san otvorenih očiju.

Ili svijetlost upućena u beskonačni svemir.

A to je blagodatna budućnost

Da kličem ja postajem moćnik!

Predujam uzimam od budućeg dana

I nadograđujem trenutak s tobom.

I tren postaje vječnost.

Oprosti, ja bi tebe sebi za vječnost.

Ti znaš, moje namjere su čiste.

Jer žena si puna soka.

Kao i moji snovi, sanjam otvorenih očiju.

Jednom sam usinio dva leptira na livadi.

U igri i letu sudare se, slučajno il' namjerno.

S krila im se raspe prah, i pomiješa

Već sljedeći tren odlepršaju dalje.

Eto, jutros se probudih, dlanova i usna suhih

Dotaknuh prstom vrh usne

Osjetih prah s krila

Pitam te jesi li to bila ti.

28. PA OBZIROM DA RADIMO SVE PRAKTIČNO

Pitam se hoćeš li nadživjeti sve.

Sve što je loše...

Izvini, nisam slijep i znam, lijepa si.

Zalutali ste, u moje sklonište od svega

Kao da govoriš na fotografijama ako me razumiješ……..

Oprosti, diskretna jesi

Guši me tvoja tišina al' privlačiš pažnju……

Čovjek sa savješću, i žena si svakako da si.

Predivna, to znaš.

Danas, jučer i sutra.

Razmišljam o tebi i gledam te

Pa pomislim uz tebe sve mora biti obično, fotografija i život se pretvaraju u nulu, kao i život otkud je i počeo.

Ali……………

Uskoro se vrati u dom zvani grob.

Mislim na život

Jer život je u isti tren mekan i krut…

Kao najtvrđa supstanca na svijetu

A to je dijamant……………….. a dijamant stavi u vodu, izlazi suh, jedini neprijatelj mu je drugi dijamant!

Kao i ti na slici, čedna zatočena u povijest, uz tebe sve što prislonim čini se dobro.

Ponekad, da bi učinili nešto dobro, moramo napraviti nešto loše.

A da, svakako.

Moj razlog, i žudnja za tobom, vrijedi 100 života u zatvoru, sjete.

I priznam ti, odavno sam shvatio

Da dijamanti neće biti vraćeni Majci prirodi

On je kao život!

Zato Kličem: Život je da se živi! a sve pred nama je da se uzme.

Čudno zvuči ali ne bih želio provoditi život iza rešetaka čekanja……

Znam da ti veliš: Al' ja sam slobodna kao krletka bez ptice

Moj duh nije kavez zatočiti te ne želim

A ja kličem iznova: Lijepa si

Ti si dragulj koji ponekad držim u ruci.

29. OPROSTI ALI JA TO MOGU! 

Da te gledam, i u mapu sjećanja spremam.

Mogu ja to, velim si!

U životu svašta mogu, biti vitez, dječak s čarobno škrinjom.

Al' ne mogu! odoljeti đavolskoj ljepoti, toploj crnoj noći u tvoj kosi i usnama žarko crvenim.

Mogu se boriti protiv aveti, pobjedu izvojevati.

Al' ne mogu! odoljeti eleganciji, toplim očima, lucidnosti pogleda.

Mogu biti čarobnjak, paliti gasiti zvijezde, oblake pokoriti mogu.

Al' izbjeći ne mogu! prodornom pogledu, bistrom kao voda.

Mogu letjeti, činiti napitke s čudnim djelovanjima.

Al' ne mogu! odoljeti privlačnosti i snazi tvojeg gipkog tijela i mekoći glasa.

Blesav sam ili duhom slobodan...

Ne znam, ti mi reci…

Al' zaista mogu…

Mogu da nestanem, mogu da otputujem u zaborav.

Mogu da budem tvoj sluga i svemir pokoriti, mogu dotaknut Mars.

Oh Bože, pa što ja sve ne mogu.

Samo ako poželiš……

Pjesme da ti pišem, to je najmanje što mogu………

Mogu… u kukca da se pretvorim, otok snova za te da izgradim…..

Cvijeće; ljubičice, orhideje, iris ili roza ruže na cestu prosut mogu, tebi pod noge, kao tepih i to mogu…

Samo poželi, svašta mogu!

Osim do tebe doći.

To znam da ne mogu…….

30. TRAŽIO SAM TE POLA VIJEKA SKORO

Zamislio svoje prste u tvojoj kosi i tvoje ruke zaključane oko mojeg struka.

U kosi ti divlji vjetar, ali to nije bezbrižna igra kao igra tvojih kukova na trampolinu.

Evo, gle!

Moj palac klizi po tvojim usnama.

Nasmiješi se, al' očima samo jer usne su ti otvorene, imaju ljepljivu draž.

Kao proljeće na ljeto.

Nisam ratna mašina bez srca.

Usne otvorene, traže me.

Arsen veli: „Tvoje tijelo moja kuća…“

Neću se požurivati, nemam model puta do tebe.

I nećeš čuti ništa od mene osim molitvi za usnama, kosom i rukom oko struka.

Od tebe želim čuti: „Uzmi me onda, troši moju vitalnost. Otrov mi nije na usnama. Želim u tvojim rukama biti krotka, ljubi me, voli kao da sam načinjena za tebe. Kao proljeće i ljeto spojimo se. Sve drugo je gubljenje vremena.“

Ipak, moram se zadovoljiti Slovom.

Stihom.

Mudrošću bičevati te bespoštedno.

A ljetna vrućina će početi.

Moje usne i dalje će gutati tvoje, kao ljeto proljeće, al' samo slovom.

31. TI SI ČUDOVIŠTE

U tebi je sva priroda, u tebi je napast, ti si čudovište.

Ne žalim zbog ove izjave.

Rječitost mi uz tvoj lik nije problem.

Snažno bih te uzeo u naručje.

Znam da ne mogu da stvorimo raj, tamo gdje smo sami.

A možda to i nije tako teško, jer znam tkati.

Ti si tkalačko bogatstvo ove planete.

Ti nisi biće, ti si od gline izvaljana.

Na komodi ti si dirka klavira, rado bih da sviram.

Potekla bi melodija tvoje nevinosti i čednosti.

Oh, da ti bijela dirka od klavira

Ne bih svirao u pogrešnom tonalitetu.

Iako nisam glazbeno umjetnička duša

U ovoj borbi na život i smrt

Pogledom na tebe oživim vječnost

Jer ti si čudovište

A bitku u kojoj ja kao muškarac – licem u lice – s tobom imam za protivnika

Snaga je čudovišta.

U kosi ti povjetarac a ja zato lako lebdim

Pogled bistar kao voda strujiš

A ja potonem.

Riječi tvoje potok tihi dok teče

A ja nestanem u šumu.

Kao razjarena vatra tijelo ti je

A gorjeti na vatri želim.

I strastvena tvoja mladost nudi

Tijelo gipko i lepršavost te krasi

Ubrzano dišem dok te gledam

I tlo ljubit želim kojim hodaš.

Ti si čudnovato vragolasta.

Kao divlje proljeće, vesela i rasplamsana.

I plašim se tvojih pronicljivih očiju.

Ti imaš svu moju pažnju

Gdje god bila

I ne ljutim se što si čudovište

I Beethoven je bio čudovište

A svirao je tako strasno, a opet živo i tiho?

Spojio muziku i život.

Ti si muzika i život.

32. NJEN MOZAK

Njen mozak je izuzetno dobro zamišljen stroj.

Jesam li izvrstan u igrama i zagonetkama –

ne znam!

A ovo je najteža zagonetka na svijetu.

Prava enigma.

I zove se "moja princeza",

ona je tajni program,

ljudskog roda.

Kao u poslovima tajnih službi

eto kako je upoznah time se bavim.

Tajni program, ona je moj.

Njen mozak, je uf…

Najbolji uređaj za

Šifrirane poruke, za slom mojeg ega.

U povijesti, meni nešto izrazito zahtjevno.

Osvojiti njezin mozak.

Pokušavate dešifrirati, taj um,

Stroj što vrti Enigmu.

I samo naći ovdje mjesto.

Ne, ne upuštam se u rat s njom.

To bi bio vrlo kratak rat.

Potpisao bih isti tren kapitulaciju.

Naravno da se time ne bavim,

ali nemate previše uspjeha.

Kako je dobiti za sebe.

Enigma je najteži problem na svijetu.

A ona se zove Enigma.

Kažeš da sam neobičan.

Ljudi u razgovoru nikada ne

kažu ono što doista misle.

Ali ponekad ljudi kao ja o kojima

nitko nema posebno mišljenje,

čine stvari koje nitko

ne može zamisliti.

Obožavam ženu do koje ne mogu doći.

33. SJENO MOJA

Sjeno moja znaš li što

je voda, bez šećera?

A što je šećer bez vode?

Ti si šećer a ja voda, ako se to pomiješa.

Sladak napitak, pun energije.

Ne ljutiš se valjda, biti šećer u nečijem

životu je povlastica!

Kao i sjena biti nečija.

Je povlastica,

jer ako taj ugasi svjetlo sjena nestane.

Imamo samo jednu sjenu.

I svatko od nas ima samo jedno tijelo

i jednu dušu.

A sjena, pravo pitanje ima li dušu?

Stojim ja tako na obzoru života,

i gledam svoju sjenu kako uzdiše.

I pitam je što bi ti.

Možda malo šećera,

sjena samo onako veli:

baci mi u usta kocku šećera i objesi mi se,

oko vrata.

Ljutiš li se još na mene sjeno moja? —

Često predem oko nje.

Što bih se ljutila, pretekne me u odgovoru.

A želim samo čuti!

Onda zagrli me i poljubi

sjeno moja ti si i moja duša,

zijevam često čekajući tvoj zagrljaj,

kao da otkidam kakvu tajnu.

Ne trebaš me …. OK

Kamo bih došao kad bih se ljutio na onu

koja me ne ljubi...

34. U NEKOM DRUGOM ŽIVOTU...

gdje duša neće biti potopljena u našem tijelu!

Nego izvor bistar, u kojem se pogled gubi.

Kad muškarac u krilu osjeti težinu njezina tijela.

I mekoću bedara dok se lijepe uz njegove.

I glavu osloni na njegovo rame a kosa miriše sviježe,

po lavandi ruži, đurđici ili magnoliji.

I kad nesmetano položi ruke na njezina ramena

osjetivši mekoću mišića.

I bez poteškoća ovije ruke oko ramena,

i iznova privuče na grudi.

A žena opušteno bez straha ispusti zrak,

osjetivši na grudima njeno meko tijelo.

I kad ona prstima krhke ručice,

ulovi uvojke kose maknuvši s ruba lica,

uputivši mu topao iskren osmjeh, pun nade.

Tad nježno uhvati njeno zapešće šakom.

Prebirući u ruci ručni zglob, a prsti tanki

meki plutaju mu u ruci, kao suhi list na površini vode.

I prebire po njima kao po dirkama glasovira.

Bez otpora okrene dlan prema sebi otvori joj sitnu šaku.

I baš na dijelu ručnog zgloba, gdje se isprepleću sitne vene.

Spusti cjelov.

U dlanu ništa ne vidjeh jer nije vidovit ne čita iz dlana.

Možda i bolje, možda ga u dlanu nema,

niti će ga ikad biti više.

35. AKO ŽENA ŽELI SE PREDATI MUŠKARCU

Zna li odabrati pravi trenutak?

Pružati muškarcu provokativni užitak, je pravo njene čarobnosti.

Žena sa sjajnim osjećajem, za pravovremenost.

Žena koja zna pružati provokativni užitak,

a i sam iščekuje žudno i nestrpljivo.

Kad odluči podati se muškarcu kao žena duhom i tijelom.

Želi da se to dogodi prirodno i svim srcem.

Tad izgleda slobodno i dražesno, oči svjetlucaju požudom,

kad je lijepa samo za njega.

Kad je obuzme nesanica, kad joj satovi smetaju da zaspi,

umjesto mir da donose,

tad tišina u noći reže zrak, na oštre komade, umjesto da san nude.

Kad je sokovi među bedra stiži iz prozirna sna je bude spomenom na njega.

Tad je noću pohotna znojna uznemirena tijela,

samo njegove usne doziva.

Kad ustaje noću tražeći mir u hladnu povjetarcu il čaši svježe vode.

Tad osjeti previranje u želucu, i odnese odluku biti će njegova.

A tijelom krene smiraj i spokoj i zadovoljstvo.

Kad shvati ništa joj ne nedostaje jer njegov želi bit, ne u drugom životu,

ovdje sam, pomisli, baš ovdje i nigdje drugdje.

I prstima pomakne kosu iz uha, a dlan na trbuh spustiti, uzdah iz pluća poteče.

Onako nesputano mahne glavom u stranu, osmjeh na lice klizne,

čuđenje sa osmjehom odleti u noć, shvati po mnogo čemu sam posebna.

A pogotovo Marku....

36. ČAROLIJA SI TI ŽENO

Čovjek sam u bolničkoj čekaonici.

Čekaonici na tvoju milost.

Grozničavo razmišljam.

Mislio sam, da ako se molim moje molitve mogu biti uslišene.

Ti imaš srce puno nježnosti i mjesta u njemu za mene.

Tebi past pred noge nije mi teret,

vrlo lijepa žena.

Mogu to reći gledajući tvoje lice.

Elegantna i sa stilom, apsolutno za moj ukus.

Pa, da, to je neupitno.

Idealni smo jedno za drugo.

Inteligentan baš onako na mojem nivou.

Prilično atraktivna, vrhunska dama puna nježnosti.

Zato vrlo lako nas vidim jedno uz drugo.

Zaista vrlo zgodan samo par.

Neupitno je idealan smo par, pašemo jedno drugom.

Upoznati tebe je ova zahvalno iskustvo.

Ne osjećaj grižnju savjesti.

Bio si slobodan udarati po stolu riječi.

Dok su letjele uokolo ka svjetlost svijeće.

Moje riječi su bile postale magične.

Počeo sam podlijegati magičnom razmišljanju.

I neko vrijeme, bio sam u stvari sretan.

Ali bio sam sretan, kao kad je budala sretna.

Sreća nije prirodno ljudsko stanje.

Sjedio u svojoj sobi samoće i miješam karte u igri zavođenja s tobom.

Sav moj optimizam bio je iluzija.

I moj as u rukavu, nije od velika značaja.

Ono što nas ne ubije često nas dobro isprepada.

Ako me zaboraviš samo nemoj molim te izustit ove riječi:

„Žalim što sam toliko mnogo vremena protraćila sa tobom“.

Neke stvari se trebaju izgladiti i dalje lijepo.

Uspomene su mjesto gdje trebamo koristiti tvoj osjećaj za mjeru.

Jer tvoja šutnja je bujica i spokoj u grobnici…

Nikad ne znam što se događa u tom tvojem umu.

Ima li me unutra i koliko?